Laetril ili “vitamin B17” je kemijska tvar koja nema vitaminski status za čovjeka, odnosno to je pseudovitamin. Kako nije esencijalna za naše zdravlje, ne trebamo ga unositi svakodnevno putem hrane. Naziv vitamin B17 laetril je dobio u vrijeme kada je osjećaj istraživača bio dovoljan da se neka tvar proglasi vitaminom, a fiziologija, metabolizam i dokazi esencijalnosti bijahu u drugom planu. Ostali nazivi ovog spoja su mandelonitril B-glukuronid ili amigdalin. Sam naziv laetril, skovao je i spoj patentirao Ernest Krebs Jr. 40-ih godina prošloga stoljeća, koji je zapravo kratica za kemijski naziv ovoga spoja – pročišćeni derivat L-mandelotrila (zakreće polarizirano svjetlo u lijevoj ravnini). Laetril i amigdalin su sinonimi, a ostali manje poznati nazivi su vitamin B17, aprikern, nitrilozidi.

Izvori
U hrani laetril dolazi prvenstveno sjemenkama bobičastog, jabučastog i koštičavog voća (kajsije, breskve, nektarine, šljive, višnje, jabuke, bazga) te u grahoricama, prosu, djetelini i dr. Prema kemijskoj građi, amigdalin je bimolekularni spoj šećernih spojeva benzaldehida i cijanida. Zanimljivo je da je to jedini spoj kojeg po alternativnoj klasifikaciji svrstavaju u vitamine “B skupine ” koji nije prisutan u pekarskom kvascu.

Kontroverza
Američki istraživači Sloan i Kettering je 70-tih godina prošlog stoljeća ispitivao laetril na kanceroznim štakorima u petogodišnjem programu. Objavio je da se karcinom širio samo kod 20% laetrilom tretiranih štakora za razliku od 80% kod onih koji nisu tretirani laetrilom. Ipak, svoja otkrića nisu registrirali pred američkim zakonima, i time je ostala kontroverza o antikancerogenom djelovanju ovog pseudovitamina. Do definitivnog odgovora na ovu od drugih istraživača nepotvrđenu studiju, ostaje potencijal ovog spoja, koji ipak nije sasvim bezopasan, kada se gledaju moguća štetna djelovanja. Iako su ga alternativni pobornici vitamina prigrlili kao lijek protiv raka, znanost nije potvrdila takve tvrdnje koherentnim i potvrđenim istraživanjima s čvrstim rezultatima.
Štetnost
Mala količina amigdalina (L-mandelonitril-b-glukuronska kiselina), koja se nalazi u sjemenkama kajsija, jabuka, višanja, šljiva nije štetna po zdravlje. Ipak, one se ne preporučuju za konzumaciju jer sadrže cijanidnu komponentu i prirodne enzime poput beta-glukozidaze koji amigdalin razgrađuju na toksične spojeve tijekom stajanja namirnice. Ti enzimi se mogu deaktivirati prženjem. Simptomi trovanja koji su posljedica oslobađanja cijanidnih spojeva iz prijesnih sjemenki navedenih voćaka uključuju:

  • • jak gorak okus u ustima, mučnina
  • •stezanje u prsima i osjećaj gušenja
  • •nemir, vrtoglavicu, zbunjenost
  • •glavobolju, grčeve, pjenu na ustima
  • •proljev, nepravilan i ubrzan srčani ritam

U jezgrima koštice šljive i kajsije nalazi se vitamin B17. U molekulu vitamina B17 nalaze se dve jedinice šećera (jedna cijanida i jedna benzadelhida), koji se u ljudskom organizmu oslobađaju samo na mestu gde se nalazi maligna ćelija. Maligna ćelija treba šećer neophodan za rast i održavanje. Maligna ćelija je bogata enzimom betaglikozidazom koji u spoju sa cijanidom i benzadelhidom iz jezgra, stvara vrlo otrovno jedinjenje hidrocijanid (HCN). Tako se ćelija raka truje i uništava. Enzim betaglikozidazom se u ostalim, zdravim ćelijama tela nalazi u izuzetno malim količinama, pa praktično ne dolazi do trovanja zdravih ćelija organizma.

UKRATKO
Rak voli šećer, a cijanid u JEZGRU koštice šljive je okružen šećerom. Rak jede šećer i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se konzumiranjem jezgri, ćelije raka navedu da jedu samo šećer sa cijanidom.
Unošenje svakog drugog šećera u organizam za vreme lečenja treba eliminisati!
Optimalna dnevna količina
Prvo izmerite sopstvenu telesnu težinu, potom je podelite sa 2,5 i tako dobijete dnevnu potrebu organizma za jezgrima. Prosečna dnevna količina je oko 30 (trideset) jezgara.
Svako jezgro koštice šljive dobro sažvakati a potom progutati.
Sve gore navedeno je i preporuka za preventivnu zaštitu zdravih osoba.

Autor uputstva: dr Slavko Radosavljević